Međunarodni tim naučnika locirao je više od 1.000 spremnika s nuklearnim otpadom bačenih u sjevernom Atlantiku prije nekoliko desetljeća, a sveukupno je do 1993. bačeno u te oceanske vode najmanje 200.000 kontejnera, rekao je glasnogovornik francuskog istraživačkog centra CNRS.
ADVERTISEMENT
Sredinom juna su naučnici isplovili iz luke Brest brodom L'Atlante kako bi pretražili zapadni Atlantik i tokom četverotjedne ekspedicije pronašli lokacije nuklearnog otpada i utvrdili utjecaj na ekosistem.
Razne zemlje su bacale nuklearni otpad u tim vodama između 1950. i 1990. Dubina mora i udaljenost od kopna i ljudske aktivnosti smatrane su idealnim uslovima za odlaganje industrijskog i laboratorijskog otpada na području Atlantika gdje se morsko dno, ako ništa drugo, činilo geološki stabilno, prenosi Hina.
Odlaganje nuklearnog otpada u more zabranjeno je 1993., ali do tada je u vode sjevernog Atlantika bačeno najmanje 200.000 spremnika s otpadom, na dubinu između 3000 i 5000 metara.
Tačna lokacija i dalje je nepoznata, ne zna se ni u kakvom su stanju spremnici niti jesu li samo razbacani uokolo ili ih se bacalo na hrpu. Tim, koji broji 21 člana, pretražuje to područje za koje se smatra da krije polovinu otpada, a cilj istraživača je mapirati kontejnere te uzeti uzorke vode, morskog dna i morske faune.
U toj zadaći im je od pomoći autonomno podmorsko vozilo UlyX s 3D kamerom i sonarskim sistemom.
Patrick Chardon, voditelj projekta monitoringa lokacija s nuklearnim otpadom u oceanu (NODSSUM), vjeruje da će radioaktivnost od većeg dijela otpada nestati nakon 400 godina.
Spremnici su napravljeni da mogu izdržati pritisak na toj dubini, ali ne mogu potpuno spriječiti radijaciju koja je u međuvremenu mogla iscuriti, rekao je Chardon.